Autor: Svjetlana Gvozdenović Glavaš, mag.mus.; Advanced trainee in GIM
Sažetak
U suvremenom obrazovnom sustavu čovjek se više ne promatra kao „mašina“, već kao kompleksno bio-psiho-socijalno biće. Muzikoterapija (MT) nudi sustavan proces intervencije u kojemu terapeut pomaže klijentu poboljšati zdravlje koristeći glazbena iskustva i odnos koji se kroz njih formira kao sila koja pokreće promjenu. Ovaj članak analizira povijesni razvoj, temeljne premise te praktičnu primjenu MT elemenata u osnovnoškolskoj nastavi.
1. Povijesni razvoj i filozofska ishodišta
Muzikoterapiju nitko nije izravno stvorio ni otkrio, već su brojni pojedinci kroz povijest otkrivali njezine teorije, ideologije i metodologije.
- Šamanizam: Korištenje glazbe i plesa za postizanje stanja transa ili izmijenjenih stanja svijesti.
- Grčka filozofija: Pitagora je prije 2500 godina primjenom fizike i matematike postavio temelje glazbe , dok su Platon, Aristotel i Boecije proučavali njezin utjecaj na čovjeka i društvo.
- Srednji vijek: Razlikovale su se tri razine: Musica mundana (duhovni nivo), Musica humana (nivo duše i svijesti) te Musica instrumentalis (nivo fizičkog tijela). Čovjek je smatran instrumentom koji može biti „dobro ugođen“ ili „neugođen“.
- Empirizam i suvremenost: U 18. st. razvoj anatomije stavlja glazbu u drugi plan jer njezina moć nije bila znanstveno dokazana. Tek sredinom 20. st. dolazi do ponovnog spajanja medicine, psihologije i MT.
2. Definiranje okvira: Što jest, a što nije muzikoterapija?
Muzikoterapija je profesionalna upotreba glazbe i njenih elemenata (zvuk, ritam, melodija, harmonija) u medicinskom, obrazovnom i svakodnevnom okruženju. Cilj je poboljšanje fizičkog, socijalnog, emotivnog, spoznajnog i duhovnog zdravlja.
Važno je razlikovati granice struke:
- MT nije: svakodnevna upotreba glazbe za dobrobit, primjena glazbe od strane nekvalificirane osobe ili rekreacijski rad izvan terapijskog odnosa.
- Stručno pravilo: Svaki posao povezan sa zdravljem, ali ne s glazbom, ili povezan s glazbom, a ne sa zdravljem, izlazi izvan granica profesionalne MT.
3. Tri premise suvremene muzikoterapije
Prema Bruscii (1998.), primjena MT elemenata u nastavi temelji se na tri ključne činjenice:
- Svi ljudi posjeduju urođenu muzikalnost.
- Muzikalnost je čvrsto ukorijenjena u našem mozgu.
- Na nju ne utječu ozbiljna neurološka oštećenja i traume mozga.
4. Metodologija i vrste glazbenih iskustava
U radu s učenicima možemo koristiti četiri osnovne vrste iskustava: improvizaciju, skladanje (creating), izvođenje (re-creating) i slušanje. Rad se dijeli na:
- Aktivni: Učenik sudjeluje u glazbenim aktivnostima.
- Receptivni: Učenik sudjeluje u aktivnom slušanju.
Učitelj glazbene kulture, poput muzikoterapeuta u interdisciplinarnom timu, procjenjuje funkcioniranje i vještine učenika kroz njihove glazbene odgovore.
5. Praktična primjena i vježbe u nastavi
Korištenje kraćih, ciljanih aktivnosti (pjevanje, sviranje, slušanje) omogućuje učenicima dublji doživljaj sebe i grupe te prepoznavanje emocija.
Korelacija aktivnosti i benefita:
| Aktivnost |
Vrsta iskustva |
Ishod kurikuluma (OŠ GK) |
Socio-emocionalni benefit |
| Boomwhackers |
Izvođenje |
Zajedničko muziciranje |
Uvažavanje pravila grupe |
| Body percussion |
Improvizacija |
Ritamska improvizacija |
Razvoj aktivnog sudjelovanja |
| Razredna skladba |
Skladanje |
Kreativno stvaranje |
Osjećaj pripadnosti cjelini |
| Vokalizacija |
Aktivna MT |
Izražavanje glasom |
Dublji doživljaj sebe |
Zaključak
Učitelj koji implementira ove elemente pomaže učenicima da podijele svoje doživljaje s grupom i uvaže doživljaje drugih. Time nastava Glazbene kulture postaje inkluzivno okruženje koje potiče cjelovit razvoj djeteta.
Literatura
- Benenzon, R. (Citat o otkriću MT).
- Bruscia, K. (2002, 2014) – Definicije i koncepti.
